“Ako pomislimo šta nam je i koliko kroz stoljeća uzimano, sve ove građevine su mrvice!”
NA DRINI ĆUPRIJA, Ivo Andrić
Jedina stvar ljepša od jutra u Mostaru je Mostar u sumrak! U proljeće! Na Starom mostu!
Smanji se broj turista, pa nema više onog naguravanja kao po danu. Ostaju samo oni najhrabriji, željni najljepšeg selfija sa Starog mosta, drugi pak romantično se držeći za ruke, a treći željni uživanja u tišini. Dućandžije polako spremaju stvari i zatvaraju radnje, smješkajući se jedan drugomu jer je danas bio dobar pazar. A On visok i gord ne obraća pažnju na njih i bez obzira što se ‘gase svjetla’ ostaje jednako lijep kao i pod dnevnim šarenilom. Čudan je On malo, znate! Star a ne stari, mlad a nije u mladosti…
A ti ih promatraš sve dok ispod mosta sjediš s prijateljima i u ruci držiš najljepši sladoled od jogurta. On ili ova tišina, nisi siguran, ti odnose sve dnevne brige. Ne razmišljaš na Starom mostu hoćeš li proći statistiku, ama zapravo ne razmišljaš u sumrak na Starom mostu skoro nikako! Pustiš samo onoj tišini da otpleše s vjetrom najljepši valcer u tvome srcu dok kopčaš svako dugme na svojoj jakni. Hladno ti je, ali ni ne pomišljaš da odeš jer nije to ona ružna hladnoća, to je samo mostarska bura koja kida dušu i razbistruje um čisteći ga od svih dnevnih briga! Jer ovdje, sada, ni jučer ni sutra ne postoje! Ne postoji ništa doli ove božje ljepote, pa ti dođe da se upitaš čime su Hercegovci zaslužili ovakav komadić raja?!
Čuješ pjesmu lijepe Neretve koja se lagano izvija i huči i žubori milujući nježno kamene zidine! Dive se turisti njenoj ljepoti, a ni ne znaju kako je ona kradljivica. Pitaju se gdje žuri a da pri tom ni ne slute kako u svojim virovima ona skriva komadić srca svakoga tko se jednom zaljubio u njenu ljepotu i noćima ga u snovima zove da joj se vrati, pjevajući mu najljepše ljubavne pjesme ispjevane na njenim obalama, pričajući im priče o prijateljstvima, vilama i kraljevima. I uistinu, još od davnih vjekova ljepotama Mostara ostaju zaslijepljeni umjetnici, putopisci i pjesnici. I svi koji su ikad došli u Mostar opet bi mu se vraćali srca žednog ove hercegovačke ljepote!
Jer u proljeće Mostar je baš kao iz pjesama. Okupan rosom i urešen beharom on zrači radošću koja miluje srce. A Neretva pjeva, onima koji slušaju. Pa ti dođe da je zagrliš i obgrliš a ona ti se prelijeva kroz komore srca dok te Mostar obasjava svjetlom onako kako samo on to znade!
Pa se zapitaš hoće li se ikad više roditi netko tko će umijeti sagraditi ovako lijepi most?
Pa se pitaš što je baš on najljepši i najpoznatiji u gradu punom mostova?!
Ali kako okus kave nije isti kad je vruća i kad se ohladi ili kada u nju stavite smeđi ili bijeli šećer, kako okus kave nije isti kad je pijete u Mostaru ili bilo gdje drugo na svijetu tako ni srce ne zaigra isto ni pored kojeg drugog mosta!
Minimalistički stvarati monument jedini je recept kojim se stvaraju prave stvari za sva vremena!
Ivana Papac
Kolumna/priča Njegovo veličanstvo – Stari most je osvojila prvo mjesto u natječaju za najbolju priču/kolumnu na temu Život u gradu Mostaru za mjesec juni/lipanj.