Sada već daleke 2012. godine, napisao je Valentin Inzko pismo posljednjim mostarskim vijećnicima, podsjetio ih da im je istekao mandat, te naglasio, da bi nastavak rada Gradskog vijeća vodio u dalju ‘pravnu konfuziju u Mostaru’. Zatražio da se raziđu, ali ne i naredio, a oni ga poslušali.
To su valjda bili posljednji koji su ga ikad poslušali. Je li pisao Ljubi ne znamo, znamo samo da je Ljubo ostao, a vijećnici otišli. Zašto je problematiziran samo mandat vijećnika, ali ne i gradonačelnika kojeg je izabralo to isto Vijeće, ostaje tajne. A ostao je i Inzko, baš kao i Ljubo i pravna konfuzija. Sve je isto samo njega, mislimo na Gradsko vijeće, nema ni 8 godina nakon tog famoznog pisma.
8 godina kasnije, oni što su ostali, opet nam kroje sudbinu. Najavljuju dolazak vijećnika i demokracije u Mostar, a Mostarci više i zaboravili kako to izgleda.
Kako je to nekad bilo podsjetili smo se kroz razgovor s jednim od posljednjih 35 mostarskih vijećnika. U Našem društvu bio je psiholog Marko Romić , bivši vijećnik, ali i nesuđeni gradonačelnik…